Skupina prijatelja ljeti se, jednom godišnje, okuplja na terasi. Ondje se vode šaroliki, živahni razgovori koji se međusobno isprepliću. No ponajprije se pamti usputno spominjanje jednog starijeg bračnog para iz susjedstva s kojim se nešto događa; preko dana su rolete samo dopola podignute, a poštanski sandučić pretrpan je reklamnim letcima.
Zvona su roman u kojem se otvara kazališni zastor satkan od razgovora koji razotkriva skrivenu dramu jednog usamljenog bračnog para. S besprijekornom moći opažanja, Leo Pleysier ovom knjigom crta novu minijaturu. Isprepletenim dijalozima prikazuje zajednicu u kojoj svi stalno motre jedni druge, u kojoj se svi međusobno procjenjuju i u kojoj je najveći grijeh ne znati tko su ti susjedi.